Za razliku od pripadnica ženske populacije riječi šoping, kupovina, kupnja ili neka slična inačica spomenute riječi, u određenim okolnostima, i onim najhrabrijim pripadnicima muške populacije tjeraju strah u kosti.

Kupovina zaručničkog prstena savršen je primjer jedne takve situacije.

I kad se prosječan primjerak muške populacije, poput mene, nađe usred pothvata zvanog zaruke postoje tri pitanja koja ne bi smio ignorirati:

1. Kakav prsten kupiti?

Budimo realni. Dio koji slijedi bi već trebali znati.

Zlato ili srebro?
Bijelo ili žuto zlato?
Bijelo zlato ili srebro?

Posljednja dilema još uvijek traje:
Bijelo zlato ili srebro?
Koja je razlika?
Za razliku od nekih informiranijih primjeraka muške vrste, ja još uvijek nisam otkrio razliku, osim što je prva opcija cjenovno superiornija drugoj.

U zadnje dvije godine, koliko smo zajedno, svaki komad nakita koji je kupila ili stavila na sebe bio je od srebra.

I zašto je onda moja odluka prevagnula na stranu bijelog zlata?

Možda zato što zaručnički prsten ipak nije samo običan komad nakita koji će s vremena na vrijeme izvaditi iz kutije s nakitom i prošetati gradom ili šoping centrom.
Možda zato što bijelo zlato smatram prihvatljivijom opcijom za spomenutu situaciju.
Možda zato što sam si opciju zaručničkog prstena od bijelog zlata, unatoč krizi, mogao priuštiti.

2. Koja je cijena zaručničkog prstena?

To nas vodi do bolne točke ove priče odnosno budžeta.

Dok je kriza ili recesija riječ koju možemo čuti iza svakog ugla, nije baš pametna stvar razbacivati se novcem koji nemam, ali škrtariti u situaciji poput ove i nije baš privlačna alternativa.

Sklizak teren, ali u pothvatu koji slijedi ja sam se oslonio na činjenicu da cijena prstena nije proporcionalna ljubavi koju osjećam za nju.

To ne znači da sam uzeo najjeftiniji prsten koji sam našao, ali isto tako ne znači da sam u taj pothvat investirao dvije – tri plaće.

Investirao sam u njega ostatak života.

Možda to nije onaj savršeni prsten koji je sanjala da će jednog dana nositi na svom prstu, možda nije savršeno odgovarao veličini njezinog prsta kao što to u filmovima uspiju izvesti, ali to je prsten kojim sam joj rekao da je ona savršena osoba za mene ne samo danas, sutra, za dva tjedna ili šest mjeseci, već do kraja života.
A to bi trebalo biti dovoljno.

To bi trebalo biti vrijednije od bilo kakvog komada srebra ili zlata. Trebalo bi, ali u današnje vrijeme nekim pripadnicama ženske populacije (nažalost) ipak nije.

3. Kako pogoditi pravu veličinu?

Zadnja, ali ne i manje bitna dilema; kako pogoditi veličinu prsta?

Nije loša ideja “posuditi” njezin prsten na dan – dva. Kad ga već “posuđujete” pripazite da je to prsten koji nosi na prstenjaku. Ovaj dio sam naučio na teži način.

U slučaju da poput mene zeznete stvar, većina zlatara će se naknadno vrlo rado pobrinuti da taj prsten savršeno odgovara vašoj boljoj polovici. A neki će vam to dodatno i naplatiti.

Pomoć u odabiru zaručničkog prstena

I da, palo mi je na pamet angažirati neku od njezinih prijateljica da mi pomogne sa zadnjim pitanjem, no poznavajući njih, ne bih stigao ni kupiti prsten, a već bi vijest o mojim planovima stigla do njezine adrese.

I dok bi ja razbijao glavu kako to napraviti, ona bi razbijala glavu s time kako što bolje odglumiti izraz iznenađenja kad joj napokon postavim to neizbježno pitanje.

I tako, s namjerom da to ipak ostane iznenađenje, njezine prijateljice nisu postale sastavni dio cijele ove priče o zarukama.

Možda nisu one, ali budući kum bome je.

To je bio jedini logičan potez koji mi je ostao na raspolaganju. Njegova je pomoć itekako dobro došla kod mojih dilema oko izbora prstena.

Zaključak

I kad se na kraju sve zbroji i oduzme, izraz na njezinom licu kad je vidjela prsten i shvatila što se događa, nešto je što tu krivu veličinu prstena čini tako malom i nebitnom u cijeloj ovoj priči o zarukama.

Nisi našao ono što tražiš?

Pokušaj ovdje: Vodič za mladence